Povezanost dijabetesa i celijakije

U posljednjih nekoliko godina sve češće čujemo o porastu broja ljudi s celijakijom, osjetljivošću na gluten, inzulinskom rezistencijom i dijabetesom. No, je li to samo slučajnost ili ta stanja doista mogu biti povezana? Što o tome kaže znanost?

Koja je razlika između dijabetesa tipa 1 i tipa 2?

Za početak, važno je razlikovati dijabetes tipa 1 (DT1) i dijabetes tipa 2 (DT2). Iako imaju isti naziv, uzroci su im različiti (1).

DT1 je autoimuna bolest kod koje gušterača prestaje proizvoditi inzulin. Osobe s DT1 moraju doživotno primati inzulin jer je to trenutačno jedina terapija. Najčešće se dijagnosticira u djetinjstvu ili adolescenciji.

Kod DT2, tijelo postaje otporno na inzulin ili ga ne proizvodi dovoljno. Razvoj bolesti često je povezan sa životnim navikama – prekomjernom tjelesnom težinom, nedostatkom kretanja i neuravnoteženom prehranom. Najčešće se javlja u odrasloj dobi, a u mnogim se slučajevima može uspješno kontrolirati promjenama životnog stila. Pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost mogu značajno ublažiti simptome, a kod nekih osoba bolest se može dovesti i u remisiju.

Dijabetes tipa 1 i celijakija

Povezanost između DT1 i celijakije prilično je dobro istražena (2).

1. Genetska povezanost

DT1 i celijakija dijele sličnu genetsku podlogu. To znači da osoba koja ima DT1 ima i povećan rizik za razvoj celijakije. Upravo zato se osobama (i djeci) s dijagnosticiranim DT1 često preporučuje testiranje na celijakiju. Slično vrijedi i za autoimune bolesti štitnjače, poput Hashimotova tireoiditisa, koje se također češće javljaju uz celijakiju.

Istraživanja su pokazala da se kod određenog dijela osoba s DT1 celijakija razvije unutar nekoliko godina od postavljanja dijagnoze dijabetesa. U jednoj longitudinalnoj studiji među pacijentima s DT1, od onih koji su na kraju razvili celijakiju, oko 42% dobilo je dijagnozu celijakije unutar 10 godina nakon početne dijagnoze dijabetesa. Problem je što se simptomi celijakije ponekad mogu zamijeniti sa simptomima dijabetesa, pa bolest može dugo ostati neprepoznata.

2. Zdravlje crijeva

Kod osoba s DT1 često je narušena funkcija crijevne sluznice, odnosno povećana je njezina propusnost. To može dodatno opteretiti imunosni sustav.

Kod osoba koje istodobno imaju celijakiju, bezglutenska prehrana pomaže obnovi crijevne sluznice i može pozitivno utjecati na opće zdravlje probavnog sustava. U ovom slučaju, bezglutenska prehrana može pomoći stabilizaciji crijevne stijenke te poboljšanjem profila mikrobiote,što može pozitivno utjecati na gastrointestinalno i opće zdravstveno stanje osoba s DT1. Neka istraživanja sugeriraju da bezglutenska prehrana kod djece s DT1 može biti povezana s boljom regulacijom šećera u krvi (nižim HbA1c vrijednostima) i duljim razdobljima remisije bolesti (3).

3. Kada uvesti bezglutensku prehranu?

Ponekad se gastrointestinalni simptomi celijakije (bol u predjelu trbuha, problemi sa stolicom, zatvor, proljev, napuhnutost i drugo) mogu zamijeniti sa simptomima dijabetesa.

Jedno je istraživanje pokazalo da kod čak 42% osoba koje imaju i DT1 i celijakiju, simptomi celijakije bili su prisutni čak 5 godina prije nego što je dijagnoza celijakije pravilno postavljena (2).

Zbog toga i zbog prethodno navedenih prednosti bezglutenske prehrane kod dijabetičara, djeci koja imaju DT1 preporuča se testiranje na celijakiju. U istraživanju provedenom u Danskoj, djeca koja su prakticirala bezglutensku prehranu imala su duže periode remisije i smanjenu razinu HbA1c (pokazatelj tromjesečne razine glukoze u krvi) (3).

Važno je naglasiti: bezglutenska prehrana preporučuje se osobama koje imaju potvrđenu celijakiju. Odluku o njezinu uvođenju kod djece s DT1 uvijek treba donositi u dogovoru s liječnikom i nutricionistom.

Dijabetes tipa 2 i celijakija

Povezanost između DT2 i celijakije manje je istražena nego kod tipa 1.

Kod osoba s loše reguliranim DT2 postoji povećan rizik od raznih komplikacija, a neka istraživanja ukazuju na moguću povezanost s celijakijom. Također, ako osoba s celijakijom ne provodi strogu bezglutensku prehranu, dolazi do oštećenja crijevne sluznice, što dugoročno može utjecati na apsorpciju hranjivih tvari, opće metaboličko zdravlje te funkciju gušterače.

Ako osoba ima i celijakiju i DT2, iznimno je važno redovito kontrolirati oba stanja, uzimati propisanu terapiju i prilagoditi prehranu. U suprotnom, povećava se rizik od razvoja hipertenzije i drugih kardiovaskularnih bolesti (4).

Iako uzročno-posljedična veza između DT2 i celijakije još nije potpuno razjašnjena, jasno je da pravilno liječenje i dobra kontrola bolesti igraju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja.

Prehrana kod celijakije i dijabetesa

Osobe s celijakijom trebaju provoditi uravnoteženu bezglutensku prehranu – bez obzira imaju li i dijabetes.To znači birati prirodno bezglutenske namirnice poput prosa, amaranta, heljde i druge. Ove žitarice sadrže vlakna, proteine i važne mikronutrijente. Sjemenke su odličan izvor zdravih masti i vlakana te se raznolike sjemenke mogu naći u našim kruhovima koji se uklapaju u uravnoteženu bezglutensku prehranu.

Osim hrane, važno je obratiti pažnju i na lijekove te dodatke prehrani. Neki proizvodi mogu sadržavati tragove glutena, stoga je preporučljivo provjeriti deklaracije ili službene registre lijekova (5).

Zaključak

Povezanost dijabetesa i celijakije posebno je izražena kod dijabetesa tipa 1, gdje postoji jasna genetska i imunološka poveznica. Kod dijabetesa tipa 2 ta je veza manje jasna, ali pravilna prehrana i dobra kontrola bolesti ostaju temelj očuvanja zdravlja.

Ako osoba ima jednu od ovih dijagnoza, važno je redovito se kontrolirati i, prema potrebi, testirati na drugo stanje – osobito ako su prisutni probavni simptomi. Pravovremena dijagnostika, dobra suradnja s liječnikom i kvalitetna prehrana mogu značajno doprinijeti dugoročnom zdravlju i kvaliteti života.

Izvori:

1. Zaccardi F, Webb DR, Yates T, and Davies MJ. Pathophysiology of type 1 and type 2 diabetes mellitus: a 90-year perspective. Postgraduate medical journal. 2026, 92(1084), 63-69.
2. Haupt-Jorgensen M, Holm LJ, Josefsen K, and Buschard K. Possible prevention of diabetes with a gluten-free diet. Nutrients. 2018, 10(11), 1746.
3. Svensson J. Sildorf SM, Pipper CB, Kyvsgaard JN, Bojstrup J, Pociot FM, Mortensen HB, and Buschard K. Potential beneficial effects of a gluten-free diet in newly diagnosed children with type 1 diabetes: A pilot study. Springerplus 2016, 5, 994.
4. Yuan S, Leffler D, Lebwohl B, Green PHR, Sun J, Carlsson S, Larsson SC, and Ludvigsson JF. Coeliac disease and type 2 diabetes risk: a nationwide matched cohort and Mendelian randomisation study. Diabetologia. 2024, 67(8), 1630-1641.
5. https://celiac.org/gluten-free-living/gluten-in-medicine-vitamins-and-supplements/